Priča s tužnim krajem

Mesto radnje: Narodna skupština Republike Srbije
Vreme radnje: 12. mart 1991, rani jutarnji sati

Branko Lazić, narodni poslanik iz Petrovca na Mlavi (SPS):
Mnogo je muke danas, muke od tog mladog sveta. Mislim da bi trebalo da se vidi zašto je danas izgovoreno toliko reči mržnje... Hajde da podržimo predlog, hajde da i ta vlada vidi da smo mi u Skupštini koja ima poverenje u nju, zašto da ne podržimo... da pomognemo tom mladom svetu da ode kući. I oni i mi treba da znamo da je uvek bilo i da u najstarijem tekstu koji je dešifrovan piše da je strašno vreme došlo da mladi ne slušaju starije.

Zašto mi nemamo jedan iskreniji odnos prema svemu tome? Zašto nismo drugačiji ljudi?

Ja hoću da kažem nešto, jednom pričom. I za nas i za njih. Moja je priča... Uhvatili su dedu i unuka kako su išli i... naišao je neprijatelj i trebalo je da potraže put. (smeh u sali) Dobro, vi se smejte... Ja ću da kažem to.

Slobodan Unković, predsednik Skupštine:
Predlog, molim Vas, na ove amandmane, u odnosu na tekst... Izvinjavam se, molim Vas...

Lazić:
Mi moramo malo da nešto menjamo. Ili, ako žurimo, mi da idemo... (žagor u sali)

Unković:
Ja vas molim, dajte, dozvolite stvarno da kaže... Mi smo vrlo ozbiljni ljudi i moramo da se vrlo ozbiljno ponašamo.

Lazić:
I kada je neprijatelj zatražio put... (smeh u sali) Smejte se vi... Ja i želim da se vi i dalje smejete. Kada je zatražio put, deda je znao, da može da pođe putem i zađe u močvaru odakle ne bi neprijatelj izišao nikad. Ali je unuk bio s njim. Kada su ga ostavili i uzeli dečaka da vodi dalje...

Unković:
Hvala velika!

Lazić:
Ne, ne, ja neću. Molim vas, ja ću da završim.

Unković:
Pa dajte, molim Vas, imamo tekst, pa nemojmo anegdote u tri sata, molim Vas!

Lazić:
Nije to... Molim vas, nije to anegdota! Kraj će biti vrlo tužan. (smeh u sali) Samo se vi smejte...

Unković (na ivici očaja):
Pa dajmo da čujemo tužan kraj, molim vas! (smeh u sali)

Lazić:
Dete je vodilo tuđu vojsku pravo prema močvari, jer su se razumeli - to je generacijski dogovor, to je, ako hoćete, lepota duga koji mi u ovom momentu treba da ostvarimo. To je jedna prostorna dimenzija...

Prema delimičnom audio-zapisu Lazićevog govora i beleškama Milana Miloševića, novinara nedeljnika Vreme