Umre jedan Srbin, ne zna se od čega,
Ali Gospod primi u naselja njega,
I reče mu Gospod: "O ljubezni sine!
Dospeo si, evo, u rajske visine."
"Evo ovde ima blaga svakojaka,
I učenih ljudi, i dobrih junaka
Tu su našli mira i naslade sebi,
Tu će rajska sladost pristati i tebi.
Nek' te, dakle, briga i tuga ne guši,
No slobodno išti što ti drago duši."
A Srbin će njemu: "O, Gospode jaki!
Ja bih željno isk'o novina ma kaki',
U kojima piše šta sad dole rade,
Kakve nove spletke pred izbore grade?"
Okrete se Gospod anđelima redom,
I zatrese tužno svojom glavom sedom:
"Podajte mu, - reče - a šta drugo znamo?
Ta to jedan Srbin i razume samo!"
Vojislav Ilić (1890)