Ovaj tekst potiče iz Poštanske štedionice, sa odeljenja koje se bavi tekućim računima građana. Vrlo je česta situacija da čovek izgubi čekovnu knjižicu i/ili čekove i tada ulazi u standardnu proceduru. Dobija formular na kome pored nekih opštih generalija treba da opiše i kako je došlo do nestanka čekovne knjižice. Ovde obično treba da upišete približno mesto gde mislite da ste je izgubili ili mesto gde mislite da su vas odžeparili. Sve ovo, naravno nema preteranog smisla, jer je procenat nađenih knjižica skoro ravan nuli, ali forma mora da se zadovolji. Evo šta se dešava kada neko bukvalno shvati zahtev za "opisivanje načina nestanka čekovne knjižice". Događaj je istinit, a tekst je prenet integralno, sa sve greške u padeži.
Zastavnik I klase u penziji (PVL) (PVL - penzionisano vojno lice)
**********
Ulica **********
Broj **
18000 NIŠ
Dana 08.03.1996.god.
PREDMET: Zahtev za izdavanje PVL (Zastavniku I klase u penziji) novu - drugu čekovnu kartu zbog gubitka lično moje čekovne karte pod brojem tekućeg računa ***********
OBRAZLOŽENJE LIČNO MOJE GLASI I TO: Sobzirom da sam proteran iz Rijeke - Hrvatska dana 26.11.1991. u Niš - Srbiju dana 07.03.1996. pošo sam u komandu korpusa kod stambenog organa da vidim kada ću dobiti stan - da se informišem, pa me je odjednom zaboleo stomak i otišao sam u obližnji poljski WC-e u neposrednoj blizini napred navedene komande da bih obavio veliku nuždu. Po obavljenoj velikoj nuždi mojoj ja sam ustao naglo, pa mi je u tom položaju kako sam ustao (u stojećem položaju) ispao novčanik sa kompletnom dokumentacijom u šahti. Misleći da je šahta plitka, ja sam napred navedeni WC-e pomerio i imao sam šta da vidim, to je šahta bila dubine 3-4m a plustoga bila je kanalizacija u vertikali tog WC-a. Ja sam se spustio u toj šahti misleći da ću novčanik sa kompletnom dokumentacijom da pronađem. Međutim od pronalaska novčanika nije bilo ništa, a da bude stvar gora stepenice metalne - držači od šahte bili su toliko truli - zahrđali - slabi, pa sam onako ceo sleteo u toj velikoj šahti sa puno izmeta i nakon toga zapomagao sam okolno stanovništvo. Sobzirom da je to bilo negde oko 13.00 časova - podne, pa mije jedan od sugrađana dobacio dasku - motku pa sam jedva izašao iz te proklete šahte. Onako zamazan jedva sam otišao kući i presvukao sam se.
Napominjem da moja supruga ima čekovnu kartu da može da podigne(m) novac, ali ja je u ovom slučaju nemam jer mi je šahta - voda - kanalizacija progutala ličnu kartu, čekovnu poštansku karticu i još nešto od novca, pa sam se eto poštovana Firmo - Poštanska Štedionico Beograd vama lično obratio za pomoć - savet, ovim mojim pismom, u nadi lično, da ako imate snage da mi pomognete u ovoj mojoj delikatnoj situaciji, jer stvarno danima i noćima zbog ovoga ne spavam nemam mira nigde.