Šta je javljao "radio Mileva" od 24. septembra do 5. oktobra

Poslednja Titova pepeljara

Danas, 14-15. oktobar 2000.

Potrošilo se, pohabalo se, pokvarilo se... Ponešto je i izgorelo. Voljom prvih ili drugih uzurpatora ili voljom komande moćnog NATO-pakta stradalo je dosta imovine koju je koristio odavno upokojeni predsednik odavno upokojene SFRJ - kako one uzapćene od prethodnih vlasnika tako i one na razne načine stečene tokom dugog predsednikovanja.

Postoji škola mišljenja koja tvrdi da je pepeljara kojom je, u jednom od prvih post-izbornih izveštaja beogradskog "radio-Mileve", bivši predsednik SRJ Slobodan Milošević (u nekoliko dramskih verzija) gađao svoje saradnike bila zapravo poslednja iz velike serije Titovih čikobernica.

U noći u kojoj se slegao suzavac - o kojoj ćemo sigurno slušati mnogo od onih koji su je proveli po raznoraznim budžacima za koje se nedavno odomaćio naziv "mišje rupe" - noći u kojoj su ošišani momci u trenerkama tumarali gradom, očajni što su izgubili poslodavce, a pacovi merkali kako da pretrče do govornice, gotovo sve ove glasine postale su nevažne - čak i one za koje će se ispostaviti da su bile tačne.

Glasina je bez sumnje deo narodnog stvaralaštva. "Pouzdane informacije" bujaju u atmosferi u kojoj ne postoje mediji. Tokom devedesetih u Srbiji je trač postao dominantna forma urbanog folklora. A tradicija sakupljanja narodnog blaga duga je u Srba - starija i od čuvenog Vuka St. Karadžića. Kako to nalažu pravila, pribeležene su i verzije - ono što obično nosi naslov "isto to samo malo drukčije". Ovo je samo mali deo izveštaja "radio-Mileve", sakupljenih između 24.IX i 5.X 2000. godine. Možda bi se to moglo svrstati u "predDOSovski ciklus". Glasine koje su kolale na dan preokreta predstavljaju poseban krug, možda neku vrstu pandana "Početku bune protiv dahija". Naravno, i one koje su usledile nakon čuvenog četvrtka čine zaseban korpus. Verujem da će i one pronaći svog beležnika.

San svih pisaca (a bogme i obaveštajaca) je da zidovi ili predmeti nekako progovore. Ne može se sa sigurnošću reći da li je poslednja Titova pepeljara još uvek cela ili njene krhotine dremaju na kakvoj deponiji - u svakom slučaju ne treba sumnjati da bi pepeljarina priča bila veoma zanimljiva.

Sakupio i na svet izdao: Mileta Prodanović