Komedija je drama puna duhovitosti i zbog toga je najčešće smešna.*
Komedija se deli na višu i nižu i komediju karaktera.
Drama u užem smislu se odvija srećno, ali se nikada ne završi.
STARI VEK
Gilgameš je glavni junak iz pesme Osma ploča.
Prelazio je (Gilgameš) puno puteva da dođe kod oca i da sazna kako je postao.
Bog je poslao na zemlju Edipa da bi se borio sa Gilgamešom... Edip je na kraju umro.
Stari zavet traje od 4. do 1. veka p.n.e., a Novi zavet od 1. do 2. veka n.e.
U Starom zavetu se radi o potopu noja.
Noju je Bog dao zemlju da sa svojom porodicom napravi dosta nojeva.
Hrist je bio Hektorov najbolji prijatelj. Bio je ratnik hrabrog srca.
Hristovo učenje se zasniva po Novom zavetu. U tom Novom zavetu se priča o Hristovom učenju i njegovim zakonima.
Isus je ovim metaforama ("Vi ste so na zemlji") hteo svojim učenicima da kaže da zemlja bez njih ne može, bila bi bljutava.
Isus Hrist je bio okačen na krst.
POČECI PISMENOSTI KOD SLOVENA; SREDNJI VEK
Sloveni su se naselili u rodovskom uređenju.
Staroslovenski jezik je prvi slovenski jezik.
Staroslovenski jezik su napisali makedonski Srbi iz okoline Soluna.
Staroslovenski jezik je jezik koji je uzet iz govora makedonskog jezika.
Staroslovenski jezik je književni jezik nastao od humora makedonskih Slovena.
To je bio čist književni jezik, i razvijao se čisto kao svet kulture.
Sloveni su se mučili bez pisma. Sklapali su rimsko i grčko pismo.
Sloveni su se mučili jer nisu imali pismo. Krstili su se vizantijskim i grčkim slovima, to jest, od njih su pravili neke slovenske reči.
Razlog nastanka prvog slovenskog pisma je to što ljudi nisu mogli da čitaju pisma starih Slovena.
Kirilo i Konstantin kada su se zamonašili dobili su imena Ćirilo i Metodije.
Učili su naš narod jezikom.
Glagoljica je najstarije pismo koja je nastala od reči glagoljati, što znači pričati.
Glagoljica je nastala od staroslovenskog pisma.
Fontansko pismo.
Tvorac glagoljice je Ćirilo, ali se tačno ne zna njen tvorac.
Ćirilo je izmislio ćirilicu, a Metodije latinicu.
Sa govora Grka Metodije preveo slovo i nastala je glagoljica. Glagoljica se u pisanju i govoru ne koristi.
Glagoljicu su sastavili Ćirilo i Metodije, međutim oni su smatrali da je azbuka koju je sastavio Vuk Karadžić najrasprostranjenija i da se više koristila.
Monašivši se ubrzo je Ćirilo i Metodije u Rimu umro.
Ćirilo je umro u Rimu u poseti kod babe (pape).
Pošto u vreme Ćirila i Metodija nije bilo pisaće mašine knjige su se prepisivale ručno.
Ćirolije i Metodije.
Za vreme staroslovenskog jezika knjige su se prepisivale rukom; dobijale su oblik govornog jezika samog prepisivača u vidu produženog glasa. To se zove recenzija.
Svaki prepisivač je bio iz drugih krajeva pa su svi prepisivači u taj tekst unosili osobine svoga kraja.
"Slovo o pismenima" je napisao nepoznati momak (monah) nazvan Crnorizac.
Crnorizac Hrabar pseudonim ili doslovno rečeno: kaluđer koji se istakao u nauci.
Miroslavo velođen je najpoznatiji spomenik napisan književnim jezikom. Ona (Miroslava?) je napisala i islikala dva zapisa.
Miroslavo jevanđelje je najpoznatiji spomenik pisan književnim jezikom. Miroslava je ispisala naslove i islikala bojama i zlatom, i ostavila 2 zapisa izuzetne književne vrednosti u kome govori o svom radu.
Njega se prepisali nepoznati prepisivači, od kojih je najpoznatiji Grigorije Dijak.
Napisala su ga dvojica prepisivača iz Gligorije.
Prepisala su ga dvojica pripovedača od kojih je najznačajniji Gligorije Dijak.
Prepisala su ga i ukrstila dvojica prepisivača.
Gligorije drug.
Miroslavljevo jevanđelje je pisao Miroslav. Miroslav je pisao alelijare. Bio je alelijar (đakon).
Miroslovo jevađeva.
Stunečki hipik (Studenički tipik).
Žitije svetog Simeno je najstarije delo, kao i Studenički tipik.
"Žitije sv. Simeona" predstavlja uvod u studentski tipik.
U delu "Žitije sv. Simeona" se prikazuje žrtvovanje sveca.
Sava je svog oca sv. Simeona opisao kao dobrog sveca.
Sava Nemanjić je u žitijama sv. Simeona opisao zadnje godine, dane, sate i minute svoga oca.
Sveti Sava očevu smrt opisuje kao događaj koji traje nekoliko dana.
Dok je Simeon ležao na rogozini za glavom pod kamenom. Izgledao je slomljeno, ali ipak srećno.
Jefimije je napisao biografiju kneza Lazara.
Pohvala kneza Lazara je izdana 1402. godine.
Tekst je izvezla Jefimija na pokrovu sa mnoštvima kneza Lazara.
Knez Lazar je samo psihički umro, fizički je još tu.
Jeremija se molila.
"Slovo ljubve" je pesnička poslovica.
"Slovo ljubve" je pohvala ljubavi koje je dosta Stefana posvetilo svom bratu Vuku.
Despot Stefan se posvetio svom bratu Vuku, sa kojim je bio u zavedini.
NARODNA POEZIJA
Kratke pesme su dezinterične (treba deseteračke), a duge bugarštice.
Pesme kratkog stiha zovu se guslarske ili desetarske.
Bugarštice su se pevale u srpskim horovima (treba dvorovima).
Bugarštice su se pevale u srpskiim hodovima. One su se predale u Dalmaciji.
Poslaničke (treba posleničke) pesme - pevaju se najčešće uz zemljoradničke.
Osnovni motiv u "Banović Strahinji" je usamljenost, jer sam čita pismo od stare majke.
Banović Strahinja je niko i ništa, a i nije i neko i nešto, ali jeste mali feudalac iz malene Banjske.
Bio je neko ko je voleo svoju majku i u svojoj ženi video majku i čije se junaštvo ogledalo u odbrani zemlje i svog naroda.
Iako je bio junak zbog ljubavi, ljubav će mu doći glave.
Vlah-Alija je udario Baneta.
Banović Strahinja poklanja život svojoj ljubi zato što bi pri polasku na Kosovo osećao usamljenost.
Uzima svoju ljubu od Vlah-Alije i sa njom se ženi.
Ljuba ga je izdala, ali joj je on oprostio i primio je u svoju tazbinu.
Banović Strahinja je štiti i odbranjuje, i sam sebi nabacuje njenu krivicu.
Banović Strahinja je dokazao da više voli ženu od Turčina.
Banović Strahinja živeo je u Kruševcu. Pa je odlučio da ide u Kruševac. Kada je bio u Kruševcu dobio je pismo od majke, u tom pismu piše da se vrati kući. Banović Strahinja odbija majčino pismo hoće da ide na Kosovo. Pita devet jugovića da idu na Kosovo, devet jugovića odbijaju, da idu na Kosovo. Banović Strahinja kreće sam na Kosovo. Na Kosovu sreće Vlah-Aliju ima megdan sa Vlah-Alijom. Strahinja Bane imao megdan sa Vlah-Alijom i dobio je megdan. Uzima ljubu i vraća se u Kruševac.
("Dioba Jakšića") Ali kada dolaze do podele vrana gavrana i konja sokolova, oni su se posvađali.
(Komentar predmetnog nastavnika: "Ovo mi je toliko smešno, ja svaki put umrem!")
Marko Kraljević u pesmi "Marko pije uz Ramazan vino" predstavljen je kao neko ko blati post.
Imao je konja Šarca koji mu je bio najbolji drug protiv drugih konja i Turaka.
U pesmi ("Ropstvo Janković Stojana") se takođe opeva i majčina ljubav prema sinu. Kad ga je videla, ona se odmah srušila na zemlju.
Zatim odlazi na dvor, gde se susreće sa svojom sestrom i sa svadbom njegove žene.
Ciklus Oslobađanje Crne Gore od Srbije
DOSITEJ OBRADOVIĆ
Dositej je stvorio jezik na narodnom jeziku.
VUK KARADŽIĆ
Vuk Karadžić se zalaže za narodni jezik, da to bude jezik kojim narod govori.
Vuk se zalaže da srpski bude narodni jezik.
Vuk iz stare glagoljice izvlači i izbacuje sve dvoglase i troglase, a ostavlja samo jednoglasnike.
Vuk ubacuje ona slova koja se pišu kao što se čitaju.
NJEGOŠ, "GORSKI VIJENAC"
"Gorski vijenac" je spev, jer je sve u stihu i nema zagrada.
"Gorski vijenac" pripada spevu, jer se roman sastoji iz dijaloga.
Njegoš piše posvetu "Gorskog Vijenca" poturicama.
JOVAN STERIJA POPOVIĆ, "KIR JANJA"
Kirjanja je napisana grčkim jezikom zato što se Dositej nije rugao grčkom jeziku na taj način.
Kirjanja je iz Grčke. Pokušavao je da napiše knjigu na srpskom, ali mu nije išlo od ruke, jer nije znao ceo srpske reči.
Kirjanja je bio tvrdica, nije dao ženi da gubi.
Sterija kažnjava Kirjanju tako što mu pokrada sve pare koje ima.
Sterija kažnjava kir Janju time što mu ne daje novac da popravi štalu.
MILOŠ CRNJANSKI, "SEOBE"
Zove se poetski roman, zato što se sastoji od epiteta i poređenja.
Zove se "Seobe", zato što svi oni žele da beže, ali niko to ne radi.
Pisac daje atmosferu u romanu: vazdušnu prirodnu atmosferu.
Pisac u romanu daje atmosferu da bi ga upotpunio.
Atmosfera ratovanja je bila puna vlage i blata. [tačno tako!; up.ur.]
Aranđeo je bio zaljubljen u Vukovu ženu, pa je zato Vuk pobegao i otišao u "Seobe".
Ratovao je za svoj narod, u nadi da će biti bolji, da se neće stalno seliti, a za sebe je hteo samo viši čin. Iz Seoba je došao razočaran.
IVO ANDRIĆ, "NA DRINI ĆUPRIJA"
Poznati roman "Na Drini ćuprija" napisao je naš još poznati pisac Ivo Andrić.
Drina je mutna zelenog predela.
Legenda je posvećena mostu.
Most je nastao tako što je Mehmed paša Sokolović prisećajući se svog detinjstva i danka u krvi kada su ga odvojili od majke na reci. To mu je zadavalo bol pa je sagradio most koji je bio povoljan za trgovce.
Naravno, tu je bilo i žrtava, kao i ljudi koji su svojom zaslugom nabodeni na kolac.
Na mostu je bio natpis kada je sagrađen poetski tekst. Most je veliki, star, jednog proleća se pojavljuje Abidaga.
Posle svih opasnosti koje je most pretrpeo možemo ga nazvati arhitektonskim pobednikom...
DUŠAN VASILJEV, "ČOVEK PEVA POSLE RATA"
Zaratilo se u pesmi.
BAJRON, "POEMA ČAJLDA HAROLDA"
Poema Čarla Harlda
Poema Čajda Harolda
Poema Čajlda Hajnolda
Poema Čarla Hajlda
Poema Čajalda Harolda
LORKA, "ROMANSA MESEČARKA"
Ovde je reč o mrtvoj devojci, koja veruje da će joj voljeni doći.
Ona visi nad vodom, što pokazuje da joj je teško.
ALBER KAMI, "STRANAC"
U romanu "Stranac" opisuje se hladnokrvna sudbina jednog čoveka.
* Šala je ozbiljna stvar, a ako nije ozbiljna, onda je prosto smešna. - J.V.Staljin