Pogorelci, mrtvi, izbeglice,
Pijte sudbu iz krvave česme,
Čujte refren pesnika-bitangi:
Vi ginite - mi pišemo pesme.
Koji od njih zbilja beše žrtva?
Koji od njih oslepe nad jamom?
Radije su podgrevali mržnju
I pesmuljke rimovali kamom.
Njihov uzdah iz junačkih grudi:
Hrabre ode volovskom pečenju!
Čekali su mrtvih milione -
Da pevaju tad o vaskresenju!
Njima živi računicu kvare!
Stid ih jede što je mrtvih malo!
U grobnice koje su kopali
Sad im žao što je malo stalo!
A hteli su Srbe da zadive:
Nebesnici oru vasionu!
Nebesnici pustoš posejali
Da podare sreću nacionu!
Napraviše novo Mrtvo more
Podanici Stradije i Dange,
Mislili su da su ponos rodu -
A samo su pesnici-bitange.
Pravi Srbin plod božanski slavi!
Kada Srbi Srpkinje pooru
I poseju seme za sinove -
Tad ne kolju sina ni zlotvoru.
Podvi rep i šiju lažni pesnik!
Pobegoše ko poslednje strine,
Da se nađe bar jedna bitanga
Za svoj srpski poraz da pogine!
Gde su sada pisci "remek-dela"?
Gde su sada te pesničke pičke
Što su lili reči u kuršume
I sricali pesme nacističke?!
Rastko Zakić